O konferenciji

Potreba za novim modelima upravljanja u kulturi je u posljednja tri desetljeća postala europska i globalna tema. Tradicionalni i tržišno orijentirani modeli upravljanja sve se češće pokazuju neadekvatnim u pružanju odgovora na kompleksnost izazova u kreiranju politika, promjene u socio-ekonomskom okruženju, potrebe kulturnih djelatnika, umjetnika, publike i lokalne zajednice. Zbog nedostataka postojećih modela upravljanja i neuspjeha tržišnog pristupa, mnoge inicijative u kulturi uvode nove perspektive propitujući tradicionalne modele upravljanja i eksperimentirajući s inovativnim pristupima u upravljanju koji nadilaze konvencionalne institucionalne okvire. Ovakvi primjeri upućuju na reorganizaciju unutar postojećih struktura i načina upravljanja kroz sudioničke i suradničke prakse koje počivaju na nehijerarhijskim oblicima organiziranja i institucionalnim formatima koji omogućavaju interakciju dionika iz javnog, privatnog i civilnog sektora. Spomenute institucionalne promjene otvaraju mogućnost za shvaćanje kulture kao zajedničkog resursa, uvodeći koncept zajedničkih dobara (commons) u kulturu.

Velik broj novih pojmova koristi se kako bi se opisao razvoj različitih oblika dogovora i odnosa među dionicima u procesima suupravljanja. Budući da zajedničke aktivnosti, modeli djelovanja i donošenja odluka u sudioničkim procesima upravljanja dijeljenim resursima i zajedničkim dobrima značajno ovise o lokalnom kontekstu, različiti primjeri sudioničkog upravljanja stavljaju naglasak na one teme i probleme koji proizlaze iz specifičnosti pojedinog konteksta, gradeći različite horizontalne upravljačke odnose i implementirajući procese dijeljenja odgovornosti između različitih dionika. Sudioničko upravljanje u području kulture ima poseban značaj u procesima jačanja socijalne inkluzije, novog pristupa razvoju kulturne demokracije na lokalnim razinama kao i u osnaživanju pozicije lokalne zajednice. Istovremeno, opseg afirmacije, razvoja, prihvaćanja i promocije takvih praksi iz perspektive postojećih političkih struktura, instrumenata i teorija također ovisi o kontekstu. Iz tog je razloga ključno provoditi istraživanja praksi, teorija i politika sudioničkog upravljanja koja će se moći primijeniti kao izvor znanja u održivom planiranju i razvoju u području kulture.

Konferencijom će se obuhvatiti velik raspon tema povezanih s izazovima, ograničenjima, paradoksima i perspektivama s kojima se istraživanja, prakse i politike u području sudioničkog upravljanja u kulturi suočavaju. Kako bi razumjeli značaj i ulogu sudioničkog upravljanja u kulturi važno je istražiti: promjene u društvenom i političkom kontekstu, kulturnu i socijalnu ulogu novih modela organizacija, modele i razine uključenosti svih relevantnih dionika u procese donošenja odluka te (re)organizaciju i relevantnost njihovih uloga. U skladu s time cilj je konferencije istražiti područje sudioničkog upravljanja u kulturi kroz različite aspekte i pristupe, uključujući sljedeće teme: 1) implikacije sudjelovanja u promicanju demokratskih vrijednosti u području (kulturnih) politika; 2) kompleksnosti odnosa moći i prijenos upravljanja na više dionika; 3) razlike između privatnih, javnih i zajedničkih interesa svih relevantnih dionika; 4) etičnost u procesima sudjelovanja; 5) institucionalne promjene i inovacije kao i promjene i inovacije politika.

Konferencijom se želi prikupiti širok raspon konceptualnih i praktičnih studija slučajeva, kao i radova koji istražuju različite praktične, teorijske i političke aspekte sudioničkog upravljanja u nacionalnim i lokalnim kontekstima u različitim društveno-političkim geografijama.